Redovna fizička aktivnost ne poboljšava samo kondiciju i mišićnu snagu, već može pomoći organizmu da troši manje energije tokom hodanja. Novo naučno istraživanje pokazuje da napredak ne treba mjeriti isključivo brojem pređenih koraka ili izgubljenim kilogramima.
Hodanje je jedna od najjednostavnijih i najpristupačnijih fizičkih aktivnosti. Ne zahtijeva posebnu opremu, članstvo u teretani niti velike promjene svakodnevnog rasporeda, a može imati značajnu ulogu u očuvanju fizičkog i mentalnog zdravlja.
Međutim, njegova korist nije samo u broju pređenih kilometara ili sagorjelih kalorija. Najnovija naučna analiza pokazuje da redovno vježbanje može poboljšati način na koji organizam koristi energiju tokom hodanja.
To znači da fizička aktivnost, uz odgovarajući kontinuitet, može doprinijeti tome da svakodnevne šetnje, odlazak do prodavnice ili kretanje uzbrdo postanu manje naporni.
Šta je pokazalo novo istraživanje?
Istraživanje objavljeno 14. oktobra 2026. godine u naučnom časopisu Sports Medicine obuhvatilo je podatke iz 27 prethodnih studija, sa ukupno 1.177 učesnika.
Među njima su bile 703 zdrave odrasle osobe i 474 osobe sa određenim neurološkim oboljenjima, uključujući posljedice moždanog udara, Parkinsonovu bolest i multiplu sklerozu.
Naučnici su analizirali uticaj različitih oblika fizičkog vježbanja, uključujući aerobne aktivnosti, treninge snage i druge programe, na takozvanu ekonomičnost hodanja.
Riječ je o sposobnosti organizma da određenu udaljenost pređe uz što manji utrošak energije pri uporedivim uslovima.
Rezultati su pokazali da redovno vježbanje može poboljšati ekonomičnost hodanja, a najizraženiji i statistički potvrđeni efekti zabilježeni su kod zdravih odraslih osoba.
Kod pacijenata koji su pretrpjeli moždani udar rezultati su bili manje izraženi i nijesu dostigli statističku značajnost, dok za druge neurološke bolesti još nema dovoljno podataka za pouzdane zaključke.
Zašto nije važan samo broj koraka?
Savremene aplikacije i pametni satovi često podstiču korisnike da svakodnevno dostignu određeni broj koraka. Iako takvi ciljevi mogu biti korisni za motivaciju, sami po sebi ne prikazuju sve promjene koje se događaju u organizmu.
Osoba koja redovno vježba može primijetiti da istu udaljenost prelazi uz manje napora, da se tokom šetnje manje zamara ili da joj je potrebno manje pauza.
Takve promjene mogu biti znak poboljšanja fizičke sposobnosti, čak i kada tjelesna težina ostaje nepromijenjena.
Ipak, bolja ekonomičnost hodanja ne znači da se pri istoj aktivnosti sagorijeva više kalorija. Naprotiv, riječ je o efikasnijem korišćenju energije.
Koliko fizičke aktivnosti je dovoljno?
Svjetska zdravstvena organizacija preporučuje odraslim osobama između 150 i 300 minuta umjerene aerobne fizičke aktivnosti sedmično, odnosno između 75 i 150 minuta intenzivne aktivnosti.
Preporučuje se i jačanje velikih mišićnih grupa najmanje dva dana sedmično.
To ne znači da svako mora odmah početi sa dugim ili zahtjevnim treninzima.
Osobe koje su dugo bile fizički neaktivne mogu započeti sa kraćim šetnjama, a zatim postepeno povećavati trajanje i tempo.
Brže hodanje, vožnja bicikla, plivanje i prilagođene vježbe snage predstavljaju neke od mogućnosti za unapređenje fizičke kondicije.
Važno je da aktivnost bude prilagođena uzrastu, zdravstvenom stanju i trenutnim sposobnostima. Osobe sa hroničnim bolestima, problemima ravnoteže ili nedavnim povredama treba da se posavjetuju sa zdravstvenim radnikom o odgovarajućem programu vježbanja.
Korist za tijelo, ali i za mentalno zdravlje
Redovna fizička aktivnost važna je i za psihološko blagostanje. Prema Svjetskoj zdravstvenoj organizaciji, kretanje može doprinijeti ublažavanju simptoma anksioznosti i depresije, boljem raspoloženju i opštem osjećaju zadovoljstva.
Zbog toga šetnja ne mora biti samo način održavanja kondicije. Ona može postati vrijeme za predah od svakodnevnih obaveza, smanjenje napetosti i uspostavljanje zdravijih životnih navika.
Nova analiza dodatno potvrđuje da efekti redovnog vježbanja nijesu uvijek odmah vidljivi.
Napredak se ne mjeri samo kilogramima, minutima ili koracima, već i time koliko lako obavljamo svakodnevne aktivnosti.
Ponekad je upravo osjećaj da nam je šetnja koja nas je ranije umarala sada postala lakša najbolja motivacija da nastavimo da se krećemo.
