Dvostruka istina koja nam je svima u današnjem vremenu potrebna kao podsjetnik je da život može da bude težak, a svijet prepun ozbiljnih iskušenja, dok u isto vrijeme neposredno ispod površine životnih tokova može da teče nit radosti, igre i vedrine. Ali, ne umjesto teškoća, već rame uz rame sa njima. Sa psihološkog aspekta važno je da istovremeno priznamo i uvažimo sve ono što je tužno, zabrinjavajuće i iscrpljujuće, a da i dalje sačuvamo prostor za smijeh i bliskost.
„Doživljavanje i svjesno stvaranje trenutaka radosti ne znači da ignorišemo probleme ili izbjegavame stvarnost. Ponekad su upravo ti mali predasi ono što nam pomaže da teret uopšte iznesemo na svojim leđima. Kao djeca, prirodno smo težili igri, najčešće bez ikakvog posebnog cilja ili pragmatične svrhe. Uživali smo u samom procesu. Međutim, negdje na putu odrastanja, većina nas jednostavno prestane da se igra. Ulaskom u svijet rada, obaveza i društvenih očekivanja, igru nevoljno ostavljamo iza sebe. Preovlađuje uvjerenje da je sve u „stvarnom svijetu” odsudno i ozbiljno. Nekadašnji veliki odmor zamijenili smo imperativom produktivnosti, ubijeđeni da je to jedina razumna cijena odrastanja. Na taj način zaboravljamo na bezazlenu duhovitost, olakšanje koje donosi smijeh ili utjehu zajedničkog veselja uvijek pod izgovorom da postoji nešto preče što zahtijeva našu pažnju, neki novi cilj koji treba dosegnuti ili problem koji moramo riješiti“, objašnjava za Psihology Today dr Robin Hanli-Defo.
Ipak, upravo ti kratkotrajni momenti omogućavaju da na trenutak zaista udahnemo, ponovo se povežemo sa sobom i drugima i podsjetimo se da u životu uvijek mora biti mjesta i za ono dobro.
Terapijska moć „cjelishodne zabave”
Dejv Rejmond, dugogodišnji izvođač i maskota američkog bejzbol tima „Filis”, danas se bavi fenomenom koji naziva „moćnom zabavom”.
On pravi jasnu razliku između uobičajenog odmora koji koristimo tokom vikenda ili godišnjih odmora i zabave koja je namjerna, osmišljena i prilagođena konkretnom, često teškom trenutku. To je ona vrsta zabave koja može da se pojavi i u bolničkoj sobi ili tokom perioda žalosti ne da bi omalovažila tugu, već da bi sjela rame uz rame sa njom. Takvi trenuci ne brišu ono što je bolno, ali stvaraju prijeko potreban prostor za predohladu.
„Slojevita psihološka istraživanja potvrđuju da sklonost ka igri u odraslom dobu značajno poboljšava raspoloženje, pomaže u prevazilaženju stresa i povećava mentalnu fleksibilnost i otpornost pred životnim izazovima. Što je životni period teži i zahtjevniji, to su nam potrebniji ti namjerno stvoreni džepovi vedrine“, preporučuje Hanli-Defo.
Mali oslonac umjesto velikog skoka
Kada se čovjek osjeća zaglavljeno u sumornoj svakodnevici, nije uvijek neophodan veliki ili radikalan zaokret. Ponekad je dovoljna samo mala stvar koja donosi trenutak olakšanja ili nade, omiljena kompozicija, kratko druženje sa djecom, telefonski razgovor sa prijateljem ili povratak zaboravljenom hobiju iz mladosti.
Vraćanje takvim stvarima podsjeća nas da radost nije luksuz za bezbrižna vremena, već važan oslonac u kriznim momentima.
Prisjetite se šta je to u čemu ste satima uživali kao dijete. To je pouzdan orjentir za aktivnosti koje bi vam i danas donijele rasterećenje.
Isprobajte nešto novo
Takođe, razmotrite opcije i dozvolite sebi da budete početnik u novom hobiju ili vještini, bez pritiska da morate da budete uspješni, najbolji ili van svih očekivanja.
Psiholozi savjetuju da držite knjige, materijale za hobi ili sportske rekvizite na vidnom mjestu, jer najčešće posežemo za onim što nam je pri ruci, jer ako zabavu ostavljate za trenutak „kada bude vremena” ona se vjerovatno neće dogoditi.
„Izlazak iz svakodnevne rutine i boravak na otvorenom prostoru pomažu u fizičkom i emocionalnom obnavljanju.
Napravite svjesni prekid rutine. Podijelite šalu, podržite spontanu ideju bližnjih ili nađite bilo koji sitan način da promijenite dnevnu energiju“, dodaje dr Robin Hanli-Defo.
Zabava, prema njenim riječima, ne znači da ignorišemo ono što je važno, niti radost podrazumijeva da stvari ne shvatamo ozbiljno.
Svjesno odvajanje vremena za vedrinu nije znak neodgovornosti, već jedan od načina na koji čuvamo snagu za sve što život nosi, prenosi RTS.
