Promjena načina ishrane često djeluje jednostavno u teoriji, ali u praksi mnogi ljudi teško odustaju od omiljenih namirnica ili usvajaju nove prehrambene navike. Novo istraživanje američkog Univerziteta Jejl pokazuje da razlog možda nije samo u disciplini i motivaciji, već i u načinu na koji učimo, donosimo odluke i povezujemo određenu hranu sa prijatnim ili neprijatnim iskustvima.
Odluka da se hranimo zdravije obično počinje dobrim namjerama. Planiramo da jedemo više povrća, smanjimo unos slatkiša, redovnije pripremamo obroke i obratimo pažnju na kvalitet namirnica. Ipak, čak i kada znamo šta bi trebalo da promijenimo, stare navike često se vraćaju.
Zašto se to događa?
Istraživači sa Medicinskog fakulteta Univerziteta Jejl pokušali su da pronađu odgovor ispitujući kako prethodno formirane sklonosti prema hrani utiču na sposobnost usvajanja novih informacija i prilagođavanja promjenama.
Njihova studija, objavljena 9. oktobra 2026. godine u naučnom časopisu Communications Psychology, pokazuje da emocionalni odnos koji imamo prema određenim namirnicama može otežati učenje novih obrazaca povezivanja hrane sa pozitivnim i negativnim ishodima.
Hrana nije samo pitanje gladi
Naš odnos prema hrani razvija se tokom života i ne zavisi isključivo od nutritivnih potreba organizma.
Ukusi koje smo zavoljeli u djetinjstvu, porodični obroci, društvena okupljanja i svakodnevne rutine mogu oblikovati način na koji doživljavamo pojedine namirnice.
Za nekoga određeni kolač predstavlja omiljeni ukus, dok ga druga osoba može povezivati sa praznicima, porodicom ili osjećajem zadovoljstva. S druge strane, neke namirnice odbijamo zbog ukusa, mirisa ili ranijih neprijatnih iskustava.
Takve sklonosti mogu biti dugotrajne.
Prema istraživačima sa Jejla, postojeći pozitivni i negativni stavovi prema hrani utiču na to kako učimo nove informacije koje se odnose na tu hranu.
To znači da promjena izbora namirnica nije uvijek samo rezultat odluke da se hranimo drugačije. Potrebno je mijenjati i obrasce koji su već postali dio našeg svakodnevnog ponašanja.
Šta je pokazalo istraživanje?
U istraživanju je učestvovalo ukupno 279 osoba, raspoređenih u dvije nezavisne grupe.
Učesnici su prvo procjenjivali različite grickalice, nakon čega su za svakoga izdvojene četiri namirnice prema njegovim ličnim sklonostima: dvije koje voli i dvije koje ne voli.
Zatim su učestvovali u eksperimentu u kojem je trebalo da predvide da li će određena namirnica biti povezana sa pozitivnim ili negativnim bodovima koje dodjeljuje računar.
Pravila su se tokom eksperimenta mijenjala.
U pojedinim fazama hrana koju su učesnici voljeli donosila je pozitivne bodove, dok je ona koju nijesu voljeli bila povezana sa negativnim ishodom.
U drugim fazama situacija je bila obrnuta: omiljene namirnice povezivane su sa negativnim, a neomiljene sa pozitivnim bodovima.
Istraživači su željeli da utvrde koliko brzo učesnici mogu naučiti nova pravila kada su ona suprotna njihovim prethodnim sklonostima.
Pokazalo se da su osobe čije su početne sklonosti najprije bile potvrđene imale više poteškoća da kasnije promijene naučene asocijacije.
Nasuprot tome, učesnici koji su od početka morali da uče pravila suprotna sopstvenim preferencijama pokazali su veću fleksibilnost tokom narednih promjena.
Zašto je lakše prihvatiti nešto novo nego odustati od omiljenog?
Istraživači su uočili još jednu zanimljivost.
Učesnici su lakše mijenjali naučene asocijacije povezane sa hranom koju nijesu voljeli nego sa namirnicama prema kojima su već imali pozitivan odnos.
To otvara mogućnost da je, u pojedinim okolnostima, jednostavnije razvijati prihvatanje novih namirnica nego mijenjati snažno ukorijenjene pozitivne sklonosti prema omiljenoj hrani.
Primjera radi, osobi koja ne voli brokoli može biti korisno da ga postepeno upoznaje kroz različite načine pripreme, umjesto da promjenu ishrane zasniva isključivo na odricanju od hrane koju voli.
Ipak, ovaj primjer predstavlja moguću praktičnu primjenu nalaza, a ne metod čija je dugoročna efikasnost dokazana pomenutim istraživanjem.
Studija je ispitivala učenje asocijacija u računarskom zadatku, a ne stvarnu promjenu jelovnika, tjelesne mase ili zdravstvenih pokazatelja.
Zašto stroge dijete često predstavljaju izazov?
Nalazi istraživanja mogu pomoći u razumijevanju jednog dijela teškoća koje ljudi imaju prilikom promjene ishrane.
Međutim, prehrambeno ponašanje je mnogo složenije od pojedinačnih sklonosti. Na njega utiču dostupnost hrane, cijene namirnica, radno vrijeme, nivo stresa, kvalitet sna, zdravstveno stanje i društveno okruženje.
Zato poteškoće sa promjenom načina ishrane ne treba automatski tumačiti kao nedostatak volje.
Pretjerano restriktivni planovi ishrane mogu biti zahtjevni za održavanje, naročito kada podrazumijevaju naglo odricanje od velikog broja omiljenih namirnica.
Umjesto razmišljanja u kategorijama potpuno dozvoljene i zabranjene hrane, održiviji pristup za mnoge ljude može biti postepeno uvođenje raznovrsnijih obroka i razvijanje navika koje odgovaraju njihovim potrebama i mogućnostima.
Važno je naglasiti da novo istraživanje nije direktno testiralo efikasnost takvih strategija. Ono prije svega pruža nova saznanja o psihološkim mehanizmima koji mogu biti važni za buduća istraživanja prehrambenog ponašanja.
Promjena počinje razumijevanjem sopstvenih navika
Istraživanje sa Jejla ukazuje na značaj načina na koji prethodna iskustva utiču na naše odluke.
Ako određenu hranu godinama povezujemo sa zadovoljstvom, nije neobično da takva povezanost opstaje i kada odlučimo da promijenimo način ishrane.
S druge strane, namirnice koje nam ranije nijesu bile privlačne ne moraju zauvijek ostati izvan našeg jelovnika.
Za kvalitetnu ishranu važni su raznovrsnost, uravnoteženost i navike koje se mogu održavati dugoročno, a ne samo kratkotrajne promjene.
Nova naučna saznanja podsjećaju da zdraviji odnos prema hrani ne počinje isključivo pitanjem šta jedemo, već i razumijevanjem zašto biramo upravo tu hranu.
