Od terapije za dijabetes i gojaznost, ovi preparati postali su dio svjetskog trenda mršavljenja koji se ubrzano širi društvenim mrežama. Ali uzimanje bez preporuke ljekara nosi rizike.
Anđela Stojanović ima 31 godinu i kaže da nikada nije imala problem sa kilogramima. Ipak, prošle zime počela je da uzima ozempik.
„Nisam imala vremena za zdravu ishranu i trening, pa sam rekla: ‘Hajde da probam'“, priča ona za BBC na srpskom.
Poslije mjesec dana upotrebe ozempika, kaže, nestala joj je želja za slatkišima i burgerima, uz povremenu mučninu.
„Sa 58 kilograma došla sam na 51“, dodaje ona.
Lijek je, kaže, poručila bez recepta, preko jednog od profila na Instagramu.
Ozempik je u Srbiji lijek registrovan za liječenje šećerne bolesti tipa 2.
„Međutim, posljednjih godina sve je prisutnija njegova upotreba za mršavljenje, iako za liječenje gojaznosti postoje drugi ljekovi koji su za tu indikaciju registrovani“, kaže Radan Stojanović, klinički farmakolog i profesor Medicinskog fakulteta u Beogradu, za BBC na srpskom.
Svjetska zdravstvena organizacija (SZO) objavila je da je rast interesovanja za ove ljekove jedan od razloga zbog kojih je krajem 2025. prvi put objavila smjernice za njihovu primjenu u liječenju gojaznosti.
„Za ljekove koji se koriste u terapiji gojaznosti postoje određeni medicinski kriterijumi, a oni nisu namijenjeni ljudima koji nemaju gojaznost ili druge odgovarajuće indikacije. Ako ljudi koji ne ispunjavaju kriterijume koriste ovaj lijek, to je zloupotreba ljekova“, dodaje Stojanović.
„Ponekad nisam mogao da nađem lijek u apoteci“
I Dragan Vukčević koristio je ozempik, ali ne zbog izgleda.
„Lijek uzimam od 2021. godine, ljekar mi ga je prepisao zbog dijabetesa tipa 2. U prvih par mjeseci sam smršao, a trebalo mi je i malo vremena da mi se organizam privikne“, kaže ovaj 69-godišnjak iz Vrnjačke Banje.
Imao je problema sa mučninom, ali i osjećajem da jednostavno nije gladan.
Međutim, tokom 2023. godine suočio se sa drugim problemom.
„Nisam mogao da nađem lijek u apoteci, pa sam ga nabavio preko poznanika“, dodaje.
Profesor Stojanović kaže da povećana popularnost ozempika među ljudima koji žele da smršaju može da utiče i na dostupnost terapije pacijentima kojima je ona medicinski neophodna.
Drugi problem je što se korišćenjem ozempika za mršavljenje ne postiže doza aktivne supstance semaglutida predviđena za liječenje gojaznosti, objašnjava on.
Ozempik spada u agoniste receptora GLP-1, klasu ljekova koji djeluju tako što imitiraju prirodni hormon GLP-1.
Ovaj hormon se oslobađa poslije jela i učestvuje u kontroli šećera u krvi, apetita i osjećaja sitosti.
Ljekovi iz ove grupe smanjuju glad i usporavaju varenje, što može da doprinese gubitku tjelesne težine. Većina se primjenjuje injekcijom u stomak, butinu ili nadlakticu.
Kupovina ljekova preko interneta
Nedostupnost pojedinih preparata u apotekama, ali i veliko interesovanje za brzo mršavljenje, stvorili su paralelno tržište na društvenim mrežama.
Tako je i Anđela Stojanović, poslije ozempika, prešla na maundžaro (Mounjaro).
„Čula sam da ozempik nije baš zdrav, pa sam izabrala drugi“, kaže.
Ovaj lijek je kupila preko Instagram stranice i platila nešto više od 25.000 dinara.
Slično iskustvo ima i 35-godišnja Aleksandra Tomić, koja se sa viškom kilograma bori godinama.
„Sve je to bio krug – smršam pa se ugojim. Ljudi ne razumiju koliko je to zamorno, a osim toga željela sam da imam lijepo tijelo“, priča ona.
Lijek je uzimala tri mjeseca i smršala oko 15 kilograma.
Ni ona nije dobila preporuku ljekara – lijek je uzimala od prijateljice koja ima dijabetes.
„U početku mi je bilo muka, nisam imala apetit. Kasnije sam se privikla i ne razmišljam toliko o posljedicama“, kaže ona.
Iz kompanije Novo Nordisk, proizvođača ljekova vegovi i ozempik, ranije su za BBC rekli da ne podržavaju upotrebu njihovih ljekova u svrhe koje nisu u skladu sa odobrenim indikacijama.
Poseban problem je što se informacije o novim ljekovima za mršavljenje veoma brzo šire društvenim mrežama, pa mogu da ih kupe i oni kojima nisu potrebni, upozorava profesor Stojanović.
Kao primjer navodi retatrutid, koji se na internetu i društvenim mrežama često naziva Reta.
„Retatrutid se trenutno nalazi u trećoj fazi kliničkih ispitivanja i dosadašnji rezultati pokazuju značajnu efikasnost uz prihvatljiv bezbjednosni profil, bez novih neželjenih dejstava u odnosu na ona koja su već poznata kod postojećih ljekova“, kaže on.
Ipak, retatrutid još nije odobren za rutinsku primjenu.
Uprkos tome, već se pojavljuje u internet oglasima i na društvenim mrežama, gdje se različiti preparati reklamiraju pod njegovim imenom.
„Tu je najveći rizik. Ljudi koji kupe preparat preko interneta ne mogu pouzdano da znaju šta su zapravo dobili, u kojoj koncentraciji se supstanca nalazi, da li je proizvod čist, da li je pravilno skladišten ili čak da li uopšte sadrži retatrutid“, upozorava Stojanović.
Registrovani ljekovi prolaze stroge kontrole kvaliteta, bezbjednosti, proizvodnje, sastava i doziranja, dok kod proizvoda nabavljenih preko neprovjerenih internet kanala takve garancije ne postoje.
Kako djeluju popularni ljekovi za mršavljenje?
Ljekovi za liječenje gojaznosti smanjuju apetit oponašajući hormone koji organizmu signaliziraju da je sit.
Najčešće djeluju preko hormona GLP-1 (glukagonu sličan peptid-1) i GIP (glukozo-zavisni insulinotropni polipeptid).
Usporavaju pražnjenje želuca, zbog čega osjećaj sitosti traje duže, a djeluju i na centralni nervni sistem tako da smanjuju apetit i želju za hranom, objašnjava Stojanović.
Prema podacima Republičkog fonda za zdravstveno osiguranje (RFZO), u Srbiji su registrovani ozempik, vegovi i ribelsus, koji sadrže semaglutid, kao i maundžaro, čija je aktivna supstanca tirzepatid.
Za razliku od semaglutida, tirzepatid djeluje na dva hormonska sistema uključena u regulaciju apetita i metabolizma.
Ozempik je u Srbiji registrovan za liječenje dijabetesa tipa 2, dok je vegovi namijenjen liječenju gojaznosti.
„Zajedničko im je da mogu da smanje apetit i doprinesu gubitku tjelesne težine, ali se razlikuju po načinu djelovanja, dozama, indikacijama i mogućim neželjenim dejstvima“, kaže Stojanović.
U privatnim apotekama ozempik košta približno 10.000 do 12.000 dinara po pakovanju, vegovi od oko 15.000 do više od 35.000 dinara mjesečno, u zavisnosti od doze, dok se cijena terapije maundžarom kreće od oko 25.000 dinara naviše.
Ozempik je pacijentima sa dijabetesom dostupan o trošku RFZO-a, isključivo uz recept.
Koja su neželjena dejstva?
Najčešća neželjena dejstva ovih ljekova su mučnina, dijareja, povraćanje i druge gastrointestinalne tegobe, koje su uglavnom prolaznog karaktera.
Mnogo rjeđe mogu da se jave ozbiljnije komplikacije, poput upale žučne kese, pankreatitisa i određenih poremećaja vida.
Prema dosadašnjim iskustvima iz kliničke prakse, ovi ljekovi se smatraju bezbjednim kada se koriste u odgovarajućoj propisanoj dozi i uz ljekarski nadzor, kaže Stojanović.
Međutim, to ne znači da su namijenjeni svima.
„Potrebno je da osoba ima indeks tjelesne mase (BMI) veći od 30. Kod pacijenata sa BMI većim od 27 mogu postojati dodatni kriterijumi, odnosno bolesti povezane sa tjelesnom težinom, a sama želja da se izgubi nekoliko kilograma nije medicinska indikacija za njihovu upotrebu“, objašnjava on.
BMI je odnos tjelesne težine i visine i koristi se za procjenu uhranjenosti. Izračunava se tako što se tjelesna težina u kilogramima podijeli kvadratom visine izražene u metrima.
„Posebno treba razmotriti njihovu primjenu kod djece i adolescenata, kao i kod ljudi normalne tjelesne težine koji ih koriste isključivo iz estetskih razloga – važno je procijeniti uzrast, indikaciju, doziranje i odnos koristi i rizika“, kaže Stojanović.
Kako zaključuje, problem nije samo u tome da li lijek može da dovede do gubitka kilograma, već i ko ga uzima, zašto ga uzima, u kojoj dozi, odakle ga nabavlja i da li se terapija sprovodi pod nadzorom ljekara.
Izvor: BBC na srpskom
