Na početku veze strast često dolazi spontano. Partneri traže svaki trenutak za bliskost, dodiri su uzbudljivi, a seksualna želja djeluje gotovo neiscrpno. Međutim, kako godine prolaze, mnogi parovi primjećuju da seks postaje rjeđi, a želja manje intenzivna. Iako se takve promjene često doživljavaju kao znak da je ljubav oslabila, psiholozi i stručnjaci za seksualno zdravlje upozoravaju da je stvarnost mnogo složenija.
Posao, umor, roditeljske obaveze, finansijski problemi i svakodnevni stres mogu ostaviti malo prostora za intimnost.
Nekada jedan partner želi seks češće, dok drugome fizička bliskost nije prioritet. Ponekad oboje osjećaju da se nešto promijenilo, ali izbjegavaju razgovor jer se plaše da će povrijediti jedno drugo.
U takvim situacijama seksualni život može postati izvor nesigurnosti, umjesto zadovoljstva i povezanosti.
Ipak, istraživanja pokazuju da promjene seksualne želje nijesu neuobičajene i da ne moraju automatski značiti da je partnerski odnos u krizi.
Seksualna želja nije uvijek spontana
Jedna od čestih zabluda jeste uvjerenje da bi seksualna želja trebalo da se pojavi sama od sebe, bez posebnog povoda.
U stvarnosti, stručnjaci razlikuju spontanu i responsivnu seksualnu želju.
Spontana želja nastaje bez neposrednog seksualnog podsticaja. Osoba jednostavno osjeti potrebu za seksualnom aktivnošću.
Responsivna želja, s druge strane, može se razviti kao odgovor na prijatnu intimnost, emocionalnu povezanost, dodire ili druge podsticaje.
Prema objašnjenju Međunarodnog društva za seksualnu medicinu (ISSM), ovakav način doživljavanja želje potpuno je uobičajen, posebno u dugotrajnim partnerskim odnosima.
To znači da odsustvo trenutne želje ne mora predstavljati problem.
Ipak, važno je naglasiti da responsivna želja nikada ne smije biti opravdanje za pritisak na partnera da pristane na seksualnu aktivnost. Intimnost mora biti zasnovana na slobodnoj i obostranoj saglasnosti.
Stres i iscrpljenost mogu potisnuti libido
Jedan od važnih faktora koji utiču na seksualnu želju jeste svakodnevni stres.
Prema medicinskim objašnjenjima Cleveland Clinic, psihološka napetost, anksioznost, depresija, umor i problemi u partnerskim odnosima mogu doprinijeti smanjenju libida.
Kada osoba svakodnevno pokušava da ispuni brojne poslovne i porodične obaveze, seksualna bliskost može prestati da bude nešto čemu se raduje i postati još jedna aktivnost za koju nema dovoljno energije.
Takva promjena ne mora biti povezana s gubitkom privlačnosti prema partneru.
Na seksualnu želju mogu uticati i hormonske promjene, trudnoća, dojenje, menopauza, određene bolesti i pojedini ljekovi.
Zato nije opravdano pretpostaviti da je smanjeno interesovanje za seks uvijek posljedica emocionalnog udaljavanja.
Najveći problem ponekad nije nedostatak seksa, već ćutanje
Kada partneri prestanu da razgovaraju o seksualnim potrebama, nesporazumi se mogu produbiti.
Osoba koja želi češću intimnost može početi da se osjeća odbačeno ili nepoželjno.
Partner koji ima manju želju može osjećati krivicu, pritisak ili strah da neće ispuniti očekivanja druge osobe.
Tako nastaje situacija u kojoj oboje mogu biti nezadovoljni, ali iz različitih razloga.
Velika metaanaliza objavljena u časopisu „Journal of Family Psychology“ obuhvatila je 93 istraživanja i 38.499 osoba koje su bile u partnerskim odnosima.
Rezultati su pokazali pozitivnu povezanost između otvorene seksualne komunikacije i zadovoljstva seksualnim životom, ali i ukupnog zadovoljstva vezom.
Posebno je zanimljivo da je kvalitet komunikacije bio snažnije povezan sa zadovoljstvom nego sama učestalost razgovora.
Drugim riječima, nije dovoljno samo razgovarati o seksu. Važno je kako razgovaramo – da li slušamo, pokazujemo razumijevanje i stvaramo prostor u kojem oba partnera mogu slobodno izraziti svoje potrebe.
Ipak, istraživanje ne dokazuje da će razgovor sam po sebi riješiti sve seksualne probleme.
Bliskost se ne gradi samo u spavaćoj sobi
Seksualna privlačnost i emocionalna povezanost mogu biti povezane na načine kojih nijesmo uvijek svjesni.
Istraživanje objavljeno u časopisu „Journal of Personality and Social Psychology“ pokazalo je da partnerovo pažljivo, podržavajuće i odgovorno reagovanje na potrebe druge osobe može biti povezano s izraženijom seksualnom željom.
Kada se ljudi osjećaju viđeno, saslušano i cijenjeno, to može doprinositi osjećaju bliskosti.
S druge strane, dugotrajni konflikti, nepovjerenje i osjećaj da naše potrebe nijesu važne mogu otežati intimnost.
To ne znači da je emocionalna bliskost jedini preduslov seksualne želje ili da ona kod svih ljudi funkcioniše na isti način.
Neki parovi održavaju snažnu seksualnu privlačnost i bez čestih razgovora o osjećanjima, dok drugi imaju duboku emocionalnu povezanost, ali različite seksualne potrebe.
Ne postoji jedan univerzalan obrazac koji važi za sve odnose.
Kada seks postane obaveza, zadovoljstvo može nestati
U pojedinim vezama vremenom se razvije neizgovoreno očekivanje da bi partneri trebalo da imaju seks određenom učestalošću.
Ako se to ne dešava, mogu se pojaviti pitanja o privlačnosti, ljubavi i vjernosti.
Međutim, ne postoji univerzalno propisan broj seksualnih odnosa koji određuje da li je neka veza zdrava ili uspješna.
Važnije je da su oba partnera zadovoljna načinom na koji doživljavaju intimnost i da mogu slobodno razgovarati o međusobnim razlikama.
Svjetska zdravstvena organizacija naglašava da seksualno zdravlje ne podrazumijeva samo odsustvo bolesti ili seksualnih poteškoća, već i fizičko, emocionalno, mentalno i društveno blagostanje povezano sa seksualnošću.
Važan dio takvog pristupa predstavljaju međusobno poštovanje, sigurnost i odsustvo prisile.
Seksualna aktivnost na koju osoba pristaje iz straha od svađe, odbacivanja ili kazne nije zdravo rješenje različitih potreba među partnerima.
Različita seksualna želja ne mora značiti nekompatibilnost
Jedan partner može imati izraženiju potrebu za seksom od drugog, a da oboje i dalje osjećaju ljubav i privlačnost.
Takve razlike nijesu rijetkost u dugotrajnim vezama.
Istraživači seksualnosti ističu da ne postoji jedinstven način rješavanja ovih situacija.
Nekim parovima može pomoći otvoreniji razgovor, drugima više zajedničkog vremena, a nekima razumijevanje zdravstvenih ili emocionalnih faktora koji utiču na želju.
Posebno je važno da partneri izbjegavaju međusobno optuživanje.
Rečenice poput „Više me ne voliš“ ili „S tobom nešto nije u redu“ mogu dodatno otežati razgovor.
Mnogo je korisnije govoriti o sopstvenim osjećanjima, potrebama i očekivanjima, bez pretpostavljanja šta druga osoba misli ili osjeća.
Bliskost se može njegovati i kroz nježnost, zagrljaje, poljupce, zajedničko vrijeme i druge oblike fizičke i emocionalne povezanosti koji ne moraju voditi seksualnom odnosu.
Kada treba potražiti stručnu pomoć?
Povremeno smanjenje seksualne želje nije samo po sebi zdravstveni problem.
Međutim, ako promjena traje dugo, izaziva izraženu uznemirenost ili negativno utiče na kvalitet života, korisno je razgovarati sa zdravstvenim stručnjakom.
Posebno je važno potražiti medicinski savjet ako se uz smanjenu želju javljaju bol tokom seksualnih odnosa, teškoće s erekcijom, izražen umor ili drugi zdravstveni simptomi.
Ginekolog, urolog, izabrani ljekar ili stručnjak za seksualno zdravlje mogu pomoći u procjeni mogućih uzroka.
Kada su poteškoće povezane s komunikacijom, konfliktima ili emocionalnim udaljavanjem, partnersko savjetovanje ili psihoterapija takođe mogu biti korisni.
Pritom cilj nije nužno povećanje broja seksualnih odnosa, već bolje razumijevanje potreba i dobrobiti obje osobe.
Intimnost nije takmičenje u broju seksualnih odnosa
Društvene mreže, filmovi i popularna kultura često stvaraju sliku da bi strast u kvalitetnoj vezi trebalo da bude stalna i nepromijenjena.
Međutim, ljudska seksualnost mijenja se tokom života.
Periodi snažne želje mogu se smjenjivati s periodima manjeg interesovanja, a na te promjene utiču zdravlje, životne okolnosti, raspoloženje i kvalitet odnosa.
Zato manje seksa ne mora značiti manje ljubavi, baš kao što ni česti seksualni odnosi sami po sebi ne garantuju srećnu vezu.
Za neke parove seksualna intimnost predstavlja jedan od najvažnijih oblika povezivanja. Za druge je ona samo jedan dio mnogo šireg odnosa.
Kvalitet intimnog života ne određuje samo koliko često partneri imaju seks, već i koliko se u tom odnosu osjećaju slobodno, sigurno, poželjno i poštovano.
Jer seksualna bliskost ne bi trebalo da bude dokaz koji stalno moramo pružati drugoj osobi, već iskustvo u kojem obje osobe imaju pravo na zadovoljstvo, granice i sopstvene potrebe.
Izvori: Journal of Family Psychology; Journal of Personality and Social Psychology; Međunarodno društvo za seksualnu medicinu (ISSM); Cleveland Clinic; Svjetska zdravstvena organizacija (WHO).
