Žene koje boluju od autoimunih bolesti češće od muškaraca prijavljuju da su njihovi fizički simptomi prvobitno tumačeni kao posljedica psihičkih ili psihosomatskih problema. Pokazalo je to međunarodno istraživanje u kojem je učestvovalo više od 6.600 pacijenata, a koje otvara važna pitanja o pravovremenoj dijagnostici, odnosu zdravstvenih radnika prema pacijentima i razlikama u iskustvima žena i muškaraca tokom liječenja.
Umor koji ne prolazi, bolovi u mišićima i zglobovima, poremećaji sna i promjene raspoloženja mogu biti simptomi različitih zdravstvenih stanja.
Ponekad se iza takvih tegoba kriju autoimune bolesti, koje mogu biti posebno zahtjevne za dijagnostiku jer se njihovi simptomi često preklapaju sa simptomima drugih fizičkih i psihičkih stanja.
Novo istraživanje Univerziteta Kembridž i Univerziteta Istočna Anglija pokazuje da žene sa autoimunim bolestima češće prijavljuju iskustva u kojima su njihovi simptomi prvobitno pripisivani psihijatrijskim ili psihosomatskim uzrocima.
Rezultati su objavljeni u oktobru 2026. godine u naučnom časopisu eClinicalMedicine, koji pripada grupi medicinskih časopisa The Lancet.
Šta su pokazali podaci?
U međunarodnom istraživanju učestvovalo je 6.607 osoba sa autoimunim bolestima.
Istraživači su analizirali iskustva pacijenata tokom procesa postavljanja dijagnoze, uključujući vrijeme proteklo od prvih simptoma do potvrđivanja bolesti, broj medicinskih konsultacija i prethodna dijagnostička objašnjenja koja su pacijenti dobijali.
Rezultati pokazuju da je približno 43 odsto žena prijavilo da su njihovi simptomi ranije bili pripisani psihijatrijskom uzroku, u poređenju sa oko 33 odsto muškaraca.
Kada je riječ o psihosomatskim objašnjenjima, odnosno tumačenju fizičkih simptoma kroz psihološke faktore, takvo iskustvo prijavilo je oko 34 odsto žena i 22 odsto muškaraca.
Razlike su ostale prisutne i nakon što su istraživači statistički uzeli u obzir pojedine faktore, uključujući starost, vrstu bolesti, kontinent i finansijsko stanje domaćinstva.
Prema prilagođenoj analizi, žene su imale približno 46 odsto veće izglede da prijave prethodnu psihijatrijsku pogrešnu dijagnozu i oko 74 odsto veće izglede da prijave psihosomatsku pogrešnu dijagnozu.
Važno je naglasiti da se ovi procenti odnose na statističke izglede, a ne na apsolutni rizik ili udio svih žena koje imaju autoimune bolesti.
Žene prijavljuju i duže čekanje na dijagnozu
Osim razlika u prethodnim dijagnostičkim objašnjenjima, istraživanje je pokazalo da su žene češće prijavljivale duži period od pojave prvih simptoma do postavljanja tačne dijagnoze.
Najčešće prijavljeno vrijeme čekanja kod muškaraca bilo je kraće od tri mjeseca, dok je kod žena iznosilo između jedne i dvije godine.
Ovaj podatak ne predstavlja prosječno vrijeme čekanja svih pacijenata, već najzastupljeniju kategoriju odgovora među učesnicima istraživanja.
Razlike su naročito značajne zato što pravovremeno prepoznavanje pojedinih autoimunih bolesti može omogućiti raniji početak odgovarajućeg liječenja i smanjiti mogućnost razvoja komplikacija.
Istovremeno, istraživači upozoravaju da se ne može svaki slučaj kašnjenja automatski pripisati predrasudama.
Autoimune bolesti mogu imati složenu kliničku sliku, a kod nekih pacijenata ne postoje jasni nalazi ili specifični laboratorijski pokazatelji u početnim fazama bolesti.
Zašto je autoimune bolesti ponekad teško prepoznati?
Autoimune bolesti nastaju kada imunski sistem, čija je uloga da štiti organizam od štetnih uzročnika, pogrešno reaguje na sopstvena tkiva.
Među ovim bolestima nalaze se sistemski eritemski lupus, reumatoidni artritis, multipla skleroza i brojna druga stanja.
Mnoge autoimune bolesti češće se javljaju kod žena, mada se učestalost i odnos među polovima razlikuju od bolesti do bolesti.
Njihovi simptomi mogu biti raznovrsni, mijenjati se tokom vremena i zahvatati više organskih sistema.
Na primjer, izražen umor i bolovi u zglobovima mogu imati brojne uzroke. Kod pojedinih pacijenata javljaju se povremeno, dok kod drugih dugo traju bez jasnog objašnjenja.
Slične tegobe mogu pratiti i poremećaje sna, anksioznost, depresiju i druga zdravstvena stanja.
Zbog toga je za tačnu dijagnozu često potrebno sagledati kompletnu kliničku sliku, razvoj simptoma i rezultate odgovarajućih pregleda.
Međutim, složenost dijagnostike ne bi trebalo da znači da se uporne fizičke tegobe automatski pripisuju stresu ili psihičkom stanju.
Mogu li predrasude uticati na dijagnostiku?
Autori istraživanja smatraju da rezultati otvaraju pitanje mogućih razlika u načinu na koji se zdravstveni problemi žena i muškaraca procjenjuju tokom medicinskih konsultacija.
Iako je savremena medicina značajno napredovala u prepoznavanju različitih bolesti, iskustva pojedinih pacijentkinja ukazuju na potrebu za dodatnom pažnjom prilikom tumačenja dugotrajnih i teško objašnjivih simptoma.
Istraživači posebno naglašavaju značaj otvorenosti prema različitim mogućim dijagnozama, umjesto preuranjenog zaključivanja da simptomi imaju isključivo psihološku osnovu.
Ipak, novo istraživanje ne dokazuje da su rodne predrasude neposredno izazvale sve uočene razlike.
Podaci su prikupljeni putem internet upitnika, na osnovu ličnih iskustava pacijenata, a ne nezavisnom analizom svakog medicinskog kartona.
Dodatno, više od 90 odsto učesnika bile su žene, a većina ispitanika dolazila je iz Ujedinjenog Kraljevstva. Zbog takve strukture uzorka rezultate nije moguće bez dodatnih istraživanja preslikati na sve zdravstvene sisteme, uključujući Crnu Goru.
Uprkos ovim ograničenjima, studija donosi važan uvid u to kako pacijenti doživljavaju proces postavljanja dijagnoze.
Psihičko i fizičko zdravlje ne treba posmatrati odvojeno
Jedan od važnih zaključaka istraživanja jeste potreba da se izbjegne pojednostavljeno razdvajanje fizičkih i psiholoških simptoma.
Dugotrajna fizička bolest može izazvati anksioznost, depresivne simptome i emocionalnu iscrpljenost. Istovremeno, pojedine autoimune bolesti mogu neposredno uticati na nervni sistem i psihičko funkcionisanje.
Zbog toga prisustvo psiholoških tegoba ne isključuje mogućnost postojanja fizičke bolesti.
S druge strane, ni svako psihijatrijsko ili psihosomatsko objašnjenje nije nužno pogrešno.
Suština kvalitetne zdravstvene zaštite jeste u tome da se različiti mogući uzroci razmotre pažljivo, uz praćenje razvoja simptoma i spremnost da se ranija procjena preispita ukoliko se pojave novi podaci.
Ljekari zato imaju važnu ulogu u prepoznavanju trenutka kada su potrebna dodatna ispitivanja ili upućivanje pacijenta specijalisti.
Zašto je važno da pacijenti budu saslušani?
Osobe koje se suočavaju sa neobjašnjivim tegobama često prolaze kroz period neizvjesnosti, ponavljanja pregleda i straha zbog nedostatka jasne dijagnoze.
Kada se takvo iskustvo produži, može uticati na povjerenje u zdravstveni sistem, svakodnevno funkcionisanje i mentalno zdravlje.
Zato je važno da pacijenti imaju mogućnost da jasno opišu svoje simptome, postavljaju pitanja i dobiju objašnjenje o narednim koracima u dijagnostici.
Vođenje evidencije o trajanju i promjenama simptoma, prethodnim nalazima i terapijama može pomoći tokom medicinskih konsultacija.
Ukoliko simptomi traju, pogoršavaju se ili zahvataju više djelova organizma, važno je ponovo se obratiti ljekaru radi procjene potrebe za dodatnim ispitivanjima.
To ne znači da svaka dugotrajna tegoba ukazuje na autoimunu bolest, već da odsustvo jasne dijagnoze ne treba automatski poistovjećivati sa odsustvom zdravstvenog problema.
Zdravstvena zaštita počinje i povjerenjem
Novo istraživanje podsjeća da kvalitetna dijagnostika ne zavisi samo od laboratorijskih analiza i savremene medicinske opreme, već i od komunikacije između zdravstvenih radnika i pacijenata.
Saslušati pacijenta, objasniti dijagnostičku neizvjesnost i pratiti promjene zdravstvenog stanja važni su djelovi odgovorne medicinske prakse.
Iako su potrebna dodatna istraživanja koja bi objasnila uzroke uočenih razlika između žena i muškaraca, nalazi ukazuju na potrebu za većom pažnjom prema iskustvima žena koje žive sa autoimunim bolestima.
Fizičko i mentalno zdravlje međusobno su povezani, a dobra zdravstvena zaštita podrazumijeva da se nijedna dimenzija zdravlja ne zanemari. Pravo na pažljivo saslušane i stručno procijenjene simptome trebalo bi da pripada svakom pacijentu, bez obzira na pol.
