Vaginalna suvoća, nelagodnost i bol tokom seksualnih odnosa mogu biti posljedice liječenja raka dojke, posebno kod žena koje primaju određene vrste hormonske terapije. Iako se vaginalni laser posljednjih godina predstavlja kao mogući način ublažavanja ovih tegoba, novo kliničko istraživanje objavljeno u časopisu JAMA Network Open pokazuje da tretman nije donio dodatnu korist u odnosu na kontrolni postupak.
Liječenje raka dojke ne završava se uvijek posljednjom terapijom ili kontrolnim pregledom. Za mnoge žene period nakon liječenja donosi fizičke i emocionalne promjene koje mogu uticati na svakodnevni život, samopouzdanje, partnerske odnose i seksualno zdravlje.
Među čestim, ali nedovoljno otvoreno razmatranim problemima nalaze se vaginalna suvoća, bol tokom seksualnih odnosa i promjene seksualne želje.
Ove tegobe posebno mogu biti izražene kod žena koje primaju inhibitore aromataze, ljekove koji smanjuju stvaranje estrogena i koriste se u liječenju određenih hormonski zavisnih karcinoma dojke.
Smanjenje nivoa estrogena ima važnu ulogu u liječenju bolesti, ali istovremeno može izazvati promjene vaginalnog tkiva i povećati mogućnost pojave neprijatnih simptoma.
Novo istraživanje sprovedeno u Španiji pruža dodatne informacije o tome koliko su pojedini postupci za ublažavanje ovih tegoba zaista efikasni.
Šta je pokazalo istraživanje?
U naučnom časopisu JAMA Network Open 15. oktobra 2026. godine objavljena je sekundarna analiza randomizovanog kliničkog istraživanja u kojem su učestvovale 84 žene liječene od raka dojke.
Sve učesnice primale su inhibitore aromataze i imale simptome povezane sa smanjenjem nivoa estrogena, uključujući bol tokom seksualnih odnosa.
Istraživači su upoređivali dvije grupe.
Prva je dobijala tretman frakcionim ugljen-dioksidnim laserom, dok je druga prolazila kroz kontrolni postupak koji je izgledao kao laserski tretman, ali bez njegovog aktivnog dejstva.
Takav pristup omogućava preciznije ispitivanje da li poboljšanje nastaje zbog samog tretmana ili zbog drugih okolnosti.
Obje grupe istovremeno su koristile nehormonske preparate za održavanje vaginalne vlažnosti i vibratore u okviru početne terapije.
Nakon 12 mjeseci praćenja, koje je završilo 67 učesnica, istraživači nijesu pronašli statistički značajnu razliku između grupa u poboljšanju seksualne funkcije, smanjenju bola i pokazateljima vaginalnog zdravlja.
Drugim riječima, aktivni laserski tretman nije pokazao dodatnu korist u odnosu na kontrolni postupak.
Poboljšanje je postojalo, ali ne zahvaljujući dokazanoj prednosti lasera
Važno je naglasiti da rezultati nijesu pokazali potpuno odsustvo poboljšanja.
Naprotiv, žene iz obje grupe tokom praćenja prijavljivale su određeno smanjenje tegoba i poboljšanje pojedinih pokazatelja seksualnog zdravlja.
Međutim, pošto su promjene bile slične kod žena koje su dobile aktivni laser i onih koje nijesu, istraživači nijesu mogli da ih pripišu specifičnom dejstvu laserske terapije.
Moguća objašnjenja uključuju redovnu primjenu nehormonskih sredstava, dodatnu pažnju posvećenu seksualnom zdravlju tokom istraživanja i druge okolnosti povezane sa učestvovanjem u kliničkoj studiji.
Ovi rezultati posebno su važni zato što se tretmani vaginalnim laserom u pojedinim sredinama nude kao postupci koji mogu poboljšati seksualnu funkciju ili ublažiti simptome menopauze.
Ipak, prisustvo pozitivnih iskustava nakon neke procedure nije samo po sebi dovoljno da bi se dokazalo da je upravo ona izazvala poboljšanje.
Zato su istraživanja sa odgovarajućom kontrolnom grupom izuzetno značajna.
Zašto hormonska terapija može uticati na seksualni život?
Estrogen ima važnu ulogu u održavanju elastičnosti, vlažnosti i strukture vaginalnog tkiva.
Kada njegov nivo opadne, mogu se javiti suvoća, peckanje, iritacija i bol tokom penetracije.
Kod žena koje se liječe od hormonski zavisnog raka dojke ovaj problem može biti posebno složen, jer izbor terapije za ublažavanje simptoma mora biti usklađen sa onkološkim liječenjem.
Skup ovih tegoba često se opisuje kao genitourinarni sindrom menopauze, koji pored vaginalnih može uključivati i određene urinarne simptome.
Međutim, seksualne promjene nakon raka dojke nijesu isključivo fizičke prirode.
Strah od povratka bolesti, umor, promjene izgleda tijela, operacije, psihološki stres i osjećaj nesigurnosti mogu uticati na želju za intimnošću i seksualno zadovoljstvo.
Zbog toga seksualno zdravlje treba posmatrati kao važan dio ukupnog fizičkog i psihičkog oporavka.
Koje mogućnosti pomoći postoje?
Američki koledž opstetričara i ginekologa (ACOG) preporučuje da se kod osoba sa istorijom hormonski zavisnog raka dojke nehormonski pristupi razmotre kao prva mogućnost za ublažavanje vaginalnih tegoba.
Među njima su vaginalni hidratantni preparati, koji se koriste za održavanje vlažnosti tkiva, i lubrikanti, koji mogu smanjiti trenje i nelagodnost tokom seksualnih odnosa.
Ukoliko takvi pristupi nijesu dovoljni, postoje i druge mogućnosti liječenja, ali njihov izbor zavisi od vrste prethodnog karcinoma, terapije koju žena prima i individualne procjene rizika.
Posebno je važno da se hormonski preparati ne uvode samoinicijativno. Kod žena koje primaju inhibitore aromataze, eventualna primjena lokalnog vaginalnog estrogena zahtijeva zajedničku procjenu pacijentkinje, ginekologa i onkologa.
Pored medicinskog liječenja, značajnu ulogu mogu imati otvoren razgovor sa partnerom, psihološka podrška i savjetovanje o seksualnom zdravlju.
Bol tokom odnosa ne treba posmatrati kao nešto što žena mora prihvatiti i trpjeti.
Seksualno zdravlje je dio kvalitetnog života
Jedna od važnih poruka novog istraživanja jeste da savremene medicinske procedure treba procjenjivati na osnovu kvalitetnih dokaza, a ne samo na osnovu njihove popularnosti.
Istovremeno, rezultati se odnose na konkretnu grupu žena koje su liječene od raka dojke i primale inhibitore aromataze. Ne mogu se automatski primijeniti na sve žene sa vaginalnom suvoćom ili drugim seksualnim tegobama.
Istraživanje je sprovedeno u jednom centru i obuhvatilo je relativno mali broj učesnica, zbog čega su potrebne dodatne studije za pouzdanije zaključke o različitim grupama pacijentkinja i dugoročnoj bezbjednosti pojedinih tretmana.
U okviru ovog istraživanja nijesu zabilježeni teški neželjeni događaji, ali to nije dovoljno da se bezbjednost procedure proglasi potpuno dokazanom.
Za žene koje su prošle kroz liječenje raka dojke, razgovor o seksualnom zdravlju ne bi trebalo da bude sporedna tema.
On je sastavni dio rehabilitacije, emocionalnog oporavka i očuvanja kvaliteta života.
Uspješno liječenje ne podrazumijeva samo kontrolu bolesti, već i mogućnost da osoba nastavi život uz što manje fizičkih tegoba, straha i ograničenja, uključujući pravo na bezbolnu intimnost.
