Rak dojke je veoma podmukla bolest koja se uglavnom razvija bez simptoma. Kada se tegobe pojave, bolest je najčešće već lokalno uznapredovala ili sistemska, saopštila je u Linku Radija Crne Gore (RCG) radiološkinja Centra za dijagnostiku bolesti dojke Kliničkog centra, dr Irena Tomašević Vukmirović.
„Zahvaljujući ultrazvuku, možemo otkriti veliki broj karcinoma. Ono što ultrazvuk ne može da detektuje, može mamografija. To su mikrokalcifikacije i narušena arhitektonika tkiva. Ponekad neke promjene ne mogu otkriti ni ultrazvuk ni mamografija, već je potrebna dodatna dijagnostika, kao što je magnetna rezonanca. Optimalno vrijeme od trenutka kada se posumnja na karcinom pa do početka liječenja jeste 30 dana“, ukazala je dr Tomašević Vukmirović.
Navela je da u tom periodu žena treba da uradi i brojne druge analize, prenosi RTCG.
„Treba da završi svu radiološku dijagnostiku dojke sa biopsijom, da se odradi patohistološko ispitivanje uzorka, kao i laboratorijske analize, zatim snimanje grudnog koša i stomaka. Kada je sve to gotovo, zajedno sa PH nalazom, odnosno patohistološkim nalazom, pacijentkinja treba da se javi Konzilijumu. To je multidisciplinarni tim ljekara koji su usko specijalizovani i bave se dijagnostikom i liječenjem bolesti dojke. Bez konzilijarne odluke ne smije se započeti nijedan vid liječenja“, upozorila je dr Tomašević Vukmirović.
Posebno je naglasila značaj biopsije.
„To je standard za postavljanje dijagnoze karcinoma dojke. Postoji opasna zabluda da biopsija uzrokuje širenje ćelija raka. To nema nikakvo medicinsko utemeljenje. Jako je važno da se ne gubi vrijeme i da se ta procedura odradi što prije. Svako odlaganje biopsije ili odlazak direktno na operaciju može imati veće posljedice. Prvo zbog neadekvatne hirurške intervencije, a drugo, možda i neadekvatnog započinjanja liječenja, što konačno može uticati na preživljavanje same pacijentkinje“, istakla je dr Tomašević Vukmirović.
Prema njenim riječima, veoma je važno saznanje da je karcinom dojke, ako se otkrije na vrijeme, izlječiv u više od 90 odsto slučajeva.
„To je najjači i najvažniji razlog da pođete na pregled. Preventivnim pregledom kupujete svoj mir. Velika je razlika između pregleda urađenog na vrijeme i pregleda odgođenog za nekoliko mjeseci. To je razlika između kratke i uspješne terapije i duže i iscrpljujuće borbe“, zaključila je dr Tomašević Vukmirović.
Borba s karcinomom dojke naučila me je da čuvam i tijelo i dušu, kazala je novinarka Pobjede Bojana Robović, kojoj je malignitet dojke otkriven prije 20 godina i koja je već dugo izliječena.
„Karcinom dojke otkrila sam sasvim slučajno, samopregledom. Bio je maj, odmarala sam i čitala časopis u kojem je bio tekst o tome kako žene mogu same da pregledaju dojke. Odlučila sam da pokušam i napipala promjenu veličine zrna riže. Imala sam 30 godina. U mojoj porodici niko prije mene nije bolovao od karcinoma dojke. Nijesam osjećala nikakve tegobe i nijesam bila svjesna koliko ozbiljna može da bude ta mala promjena. Tek nakon dvadesetak dana otišla sam na ultrazvučni pregled. Ljekar mi je savjetovao da promjenu uklonim i utvrdim o čemu se radi. Međutim, odlagala sam. U septembru je pregled pokazao da je tumor narastao na četiri i po centimetra“, iskreno je ispričala Robović.
Prema njenim riječima, dojka se uvećala i bilo je jasno da je situacija ozbiljna.
„Biopsija je potvrdila karcinom. Počela sam da primam hemioterapiju. Na početku sam odlično reagovala na nju. Međutim, nakon jednog smrtnog slučaja u porodici, koji me je veoma pogodio, prekinula sam liječenje. Gotovo 10 mjeseci nijesam primala propisanu terapiju. Danas znam koliko je to bila ozbiljna greška. Kasnije sam nastavila liječenje. Stigla sam i do Pariza, gdje je PET skener pokazao promjene na plućnoj maramici“, kazala je Robović.
Navela je da se, nakon konsultacije sa poznatim francuskim onkologom, doktorom Grigorovim, vratila u Podgoricu i nastavila sa hemioterapijom.
„To je bila klasična crvena, ona najteža. I imala je efekta. Uslijedila je mastektomija, uklanjanje limfnih čvorova, nove terapije i zračenje. Sve je to bilo teško i iscrpljujuće. Najteže od svega nije mi bilo ni to što sam ostala bez posla zbog bolesti, pa ni teško liječenje, ni gubitak kose, već način na koji su moju bolest doživljavali ljudi oko mene“, razočarano nam je rekla Robović, ističući da nije navikla da nekome bude teret.
„Navikla sam da pomažem drugima, a odjednom sam ja bila ta kojoj je pomoć bila potrebna. Ova teška situacija mi je promijenila život, ali mi je otkrila i neku novu mene. Kada sam prvi put izašla u grad bez kose, bilo me je sramota i plašila sam se reakcija. Međutim, ljudi su me gledali sa toliko topline da sam i sama prihvatila svoj novi izgled. Moram reći da je ogromnu ulogu u mom oporavku imala psihološka podrška Lidije Kapuci. Ona mi je otvorila mnoge ladice mog života. Bila je moja psihološka majka. Dala mi je alate da se borim i onda kada se liječenje završilo“, objasnila je Robović.
Naglasila je da čovjek može fizički da ozdravi, ali mora da se izbori i sa onim što bolest ostavi u njegovoj glavi.
„Ženama koje danas prolaze kroz ono što sam ja preživjela poručujem da će sve to proći. Nemojte posustati! Vjerujte ljekarima, ne prekidajte liječenje i vodite računa o svom mentalnom zdravlju. I što je najvažnije, ne zaboravite sebe! Posebno to poručujem majkama, jer one uvijek prvo misle na djecu i porodicu. Ako nijeste dobre sebi, ne možete biti dobre ni drugima. Idite na preventivne preglede, ne čekajte da promjena poraste ili da se pojave simptomi. Rano otkrivanje bolesti može vam spasiti život“, podsjetila je Bojana Robović, prenosi RTCG.
