Fruktoza se često doživljava kao bezazlen šećer, posebno zato što je prirodno prisutna u voću. Dodaje se u zimnicu umjesto običnog šećera, saharoze, jer se smatra da pravi manju štetu u organizmu. Međutim, kada je unosimo u velikim količinama, posebno kroz zaslađene napitke, slatkiše i industrijski prerađenu hranu, u obliku glukozno-fruktoznog sirupa, njena priča postaje znatno složenija.
Za razliku od glukoze, koja se koristi kao izvor energije u brojnim tkivima, veliki dio fruktoze prerađuje se u jetri. A kada je fruktoze previše, jetra počinje da je pretvara u masti, koje se zatim nakupljaju u samim ćelijama jetre. Tako nastaje jedan od mehanizama koji doprinosi razvoju metabolički povezane masne bolesti jetre.
Jetra je centralna laboratorija našeg organizma. Ona učestvuje u obradi hranljivih materija, skladištenju energije, proizvodnji i razgradnji različitih supstanci i brojnim drugim metaboličkim procesima.
Kada pojedemo fruktozu, ona stiže do jetre gdje se razlaže drugačijim putem nego glukoza.
U normalnim količinama to nije problem. Problem nastaje kada je unos hronično visok.
Tada dio fruktoze usmjeren ka procesu koji se naziva “de novo” lipogeneza, odnosno stvaranje novih masnih kiselina.
Tako, u određenim metaboličkim uslovima, organizam od viška fruktoze pravi novu mast.
A kada se proizvodnja i priliv masti povećaju iznad sposobnosti jetre da ih obradi, mast počinje da se skladišti u jetrenim ćelijama.
Nije problem jedna jabuka
Fruktoza u jednoj voćki nije isto što i velika količina fruktoze iz zaslađenog napitka.
Kada pojedemo jabuku, krušku ili pomorandžu, ne unosimo samo fruktozu. Voće sadrži vodu, vlakna, vitamine, minerale i druge korisne materije.
Vlakna usporavaju unos šećera i doprinose sitosti.
Sasvim je druga situacija kada se velika količina šećera popije za nekoliko minuta.
Gazirani i drugi zaslađeni napici mogu da obezbijede značajnu količinu šećera, a da pritom ne zasite organizam na isti način kao cijela namirnica.
Zato se u kontekstu masne jetre posebna pažnja posvećuje dodatim šećerima i zaslađenim napitcima.
Prekomjerni unos fruktoze može da bude povezan i sa promjenama u metabolizmu masti, povećanom proizvodnjom triglicerida i metaboličkim poremećajima.
Ukoliko se sve to dešava dugoročno, masne kapljice mogu postepeno da se nakupljaju u ćelijama jetre.
ilustracija. (Foto: Freepik)Masna jetra nije samo posljedica alkohola
U početku čovjek često nema nikakve simptome. I upravo je to jedan od razloga zbog kojih se masna jetra često naziva „tihom” bolešću.
Čovjek može da se osjeća potpuno normalno, a da se masnoća već nakuplja u jetri.
Dugo se masna jetra najčešće povezivala sa prekomjernim konzumiranjem alkohola.
Međutim, postoji i masna bolest jetre koja nije uzrokovana alkoholom.
Danas se za metabolički povezanu masnu bolest jetre koristi naziv MASLD.
Ona je tijesno povezana sa metaboličkim faktorima kao što su prekomjerna tjelesna masa, insulinska rezistencija, dijabetes tipa 2 i poremećaji metabolizma masti.
Prekomjerni unos šećera, a naročito zaslađenih napitaka bogatih fruktozom, može da bude jedan od faktora koji doprinose ovom problemu.
To, međutim, ne znači da je fruktoza sama po sebi jedini uzrok.
Najranija faza bolesti masne jetre može da bude jednostavno nakupljanje masti u jetri. Kod dijela ljudi stanje može da ostane relativno stabilno, dok kod drugih može da dođe do upale i oštećenja jetrenih ćelija.
U nekim slučajevima vremenom dolazi do stvaranja ožiljnog tkiva – fibroze.
Napredovanje fibroze povećava rizik od ciroze i drugih ozbiljnih komplikacija.
Zbog toga masnu jetru ne treba posmatrati samo kao „malo više masti u organu”, već kao stanje koje zaslužuje pažnju, naročito ako postoje drugi metabolički faktori rizika.
Gdje se sve krije fruktoza?
Mnogi misle da je problem samo u slatkišima. Dodati šećeri, međutim, mogu da se nađu u velikom broju proizvoda.
Posebno treba obratiti pažnju na zaslađena gazirana pića, energetska pića, industrijske sokove i napitke, slatkiše i kolače, sladoled, zaslađene žitarice i musle, neke industrijske sosove i prelive, brojne ultraprerađene proizvode, uključujući i salame.
Na deklaracijama se šećeri mogu pojavljivati pod različitim nazivima, pa je čitanje sastava proizvoda važan korak.
Posebnu pažnju privlače različiti sirupi koji se koriste kao industrijski zaslađivači, uključujući glukozno-fruktozni sirup i visokofruktozni kukuruzni sirup.
Oni su opasni jer omogućavaju da se relativno velika količina šećera unese kroz proizvode koji se lako konzumiraju i često ne daju dugotrajan osećaj sitosti.
Upravo zbog toga naučnici proučavaju njihovu ulogu u gojaznosti, insulinskoj rezistenciji, metaboličkom sindromu i masnoj jetri.
Ipak, važno je biti precizan: nije dokazano da je jedan konkretan zaslađivač jedini ili nužno najveći uzrok masne jetre. Ukupna ishrana, količina kalorija, telesna masa, fizička aktivnost, genetika i metaboličko zdravlje, takođe, imaju značajne uloge.
Zaslađena pića su posebno problematična. Jedan od razloga je brzina kojom se šećer unosi.
Kada pojedemo celo voće, potrebno je vreme da ga sažvaćemo i svarimo, a vlakna doprinose osećaju sitosti.
Kada popijemo zaslađeni napitak, šećer može da stigne u organizam veoma brzo.
Osim toga, tečne kalorije često manje zasićuju nego čvrsta hrana.
Tako čovjek može da unese značajnu količinu šećera, a da pritom nema osjećaj da je pojeo veliki obrok.
Kada se to ponavlja iz dana u dan, višak energije i metabolički efekti dodatih šećera mogu vremenom doprinijeti povećanju tjelesne mase i nakupljanju masti u jetri.
Dobra vijest je da masna jetra nije nužno nepovratno stanje. Kada se smanje faktori koji su doveli do nakupljanja masti, uz odgovarajuće promjene načina ishrane, fizičku aktivnost i, kada je potrebno, medicinski nadzor, količina masti u jetri može da se smanji.
Zato je važno ne čekati da se pojave simptomi. Ako postoje faktori rizika za masnu jetru, ljekar može da procijeni stanje kroz laboratorijske analize i, po potrebi, uradi ultrazvučni pregled ili druge metode procjene jetre.
Fruktoza „otvara vrata” za upijanje masti
Fruktoza se dugo posmatrala prije svega kao jedna vrsta šećera koja, kada je ima previše u ishrani, doprinosi višku kalorija i povećanju tjelesne težine. Novo istraživanje, međutim, pokazuje na daleko složeniju priču: fruktoza bi mogla da utiče na to koliko masti iz hrane naše tijelo uopšte apsorbuje.
Istraživači sa Univerziteta Kalifornije u Irvajnu proučavali su šta se dešava u tankom crijevu nakon konzumiranja visokofruktoznog kukuruznog sirupa i došli do neočekivanog mehanizma koji povezuje šećer, crijevni mikrobiom, imune ćelije i sitne limfne sudove koji učestvuju u apsorpciji masti.
Miševi kod kojih je ovaj proces bio onemogućen reagovali su neočekivano kada su tokom 12 nedjelja dobijali visoku količinu visokofruktoznog kukuruznog sirupa.
Umjesto da dobiju više kilograma, kao što bi se očekivalo kod ishrane bogate šećerom, oni su imali sve manje tjelesne mase i manje masnog tkiva u odnosu na kontrolnu grupu.
Dalja analiza pokazala je da blokiranje metabolizma fruktoze u tankom crijevu mijenja i sastav crijevnog mikrobioma, ogromne zajednice mikroorganizama koji žive u našem digestivnom sistemu.
Naučnici su, zatim, u završnom djelu tankog crijeva otkrili manji broj određenih ćelija imunog sistema, makrofaga, koje, između ostalog, učestvuju u održavanju i oblikovanju tkiva.
Tanko crijevo nije samo „cijev” kroz koju prolazi hrana. Njegova unutrašnja površina prekrivena je brojnim sitnim izbočinama, resicama, odnosno vilusima, koje dramatično povećavaju površinu dostupnu za apsorpciju hranljivih materija.
Unutar ovih struktura nalaze se i sitni limfni sudovi, lakteali.
I upravo su se oni našli u centru novog otkrića.
Pokazalo se da makrofagi imaju vezu sa razvojem i održavanjem lakteala. Kada je bilo manje ovih makrofaga, lakteali su bili kraći. To je važno, jer su upravo ti sitni limfni sudovi dio sistema koji omogućava preuzimanje masti iz hrane.
Istraživači su u radu objavljenom 28. avgusta 2026. opisali čitav lanac:
fruktoza → metabolizam u tankom crijevu → promjena mikrobioma → promjene u makrofagima → promjene lakteala → promijenjena apsorpcija masti.
Kako piše Science Advances, rezultati sugerišu da metabolizam fruktoze u tankom crijevu može da podstakne promjene koje omogućavaju efikasnije preuzimanje masti iz hrane.
Kod eksperimentalnih životinja kod kojih je taj proces bio blokiran, zabilježeno je manje povećanje tjelesne mase i manje masnog tkiva.
Ovi rezultati predstavljaju važan trag za dalja istraživanja kod ljudi.
Gojaznost je, međutim, izuzetno složeno stanje u koje su uključeni genetika, hormoni, apetit, san, fizička aktivnost, sastav ishrane, metabolizam, mikrobiom i brojni drugi faktori, prenosi B92.
